Zbirka varia muzeja Dvor Trakošćan obuhvaća razne predmete svakodnevne uporabe koji po namjeni ne pripadaju drugim zbirkama. Zbirka je sadržajno raznolika, u nju su uključene svjetiljke, svijećnjaci, satovi, kaljeve peći, ključevi, tapete, zastori, kao i drugi raznorodni predmeti. Budući da se zbog malog broja predmeta nisu mogle formirati samostalne zbirke, oni su uklopljeni u ovu jedinstvenu i zajedničku zbirku.
Zbirka se sastoji od 301 predmeta. Količina građe u zbirci nije velika budući da je većina sitnih predmeta iz svakodnevne uporabe koji su se nalazili u dvoru stradala za vrijeme 2. svjetskog rata te je bila oštećena ili otuđena. Unatoč tome, od velikog je značaja za cjelokupni fundus muzeja te za formiranje unutrašnjeg prostora dvorca.
U zbirci su zastupljeni predmeti različitih materijala: keramika, metal, drvo, staklo, kamen te različite vrste tkanina. Također, brojne su tehnike i načini izrade: pečenje, cakljenje, lijevanje, tokarenje, kovanje, rezbarenje, puhanje, glačanje, brušenje, oslikavanje, bojanje, tkanje, krojenje, uzlanje,…
Prema vremenu nastanka predmeti iz zbirke kronološki i stilski pokrivaju razdoblje od 16. do 20. stoljeća, ali najveći dio zbirke ipak datira iz 19. i 20. stoljeća. Predmeti su većim dijelom nepoznate provenijencije. Pretpostavlja se da su velikim dijelom nastali na prostoru srednje Europe te da pripadaju srednjoeuropskom kulturnom krugu.
Istaknuto mjesto u zbirci pripada restauriranom povijesnom klaviru graditelja Conrada Grafa, jednog od najpoznatijih i najpriznatijih graditelja klavira svog doba (Beč, 1835.g.). Raritetan je i smatra se jedinstvenim budući da na njemu s vremenom nisu napravljene gotovo nikakve preinake. Restauracijom koju je 2007. godine izveo prof. Ljubomir Gašparović s nizom suradnika, u funkciju su vraćeni svi sačuvani originalni dijelovi klavira, te su se tako sačuvali izvorni podaci o instrumentu. Dijelovi koji su nedostajali su rekonstruirani te se instrument vratio u funkciju i svirno stanje.
Dvije prostorije dvorca ukrašene su oslikanim platnenim tapetama nepoznatih autora. Oslikana zidna platna Malog salona na prvom katu sastoje se od 4 veće kompozicije s genre scenama, te prikazuju idilu ladanjskog života 18. stoljeća, po uzoru tadašnjih francuskih tapiserija i goblena. Kompozicije su oslikane idiličnim prikazom svakodnevnog života seljaka. Likovi seljaka su prikazani u pokretu i slobodno raspoređeni u pejzažu te su prilično spretno izvedeni. Tapete su restaurirali djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda.
Oslikane tapete iz Časničke sobe na drugom katu sastoje se od 11 fragmenata različitih dimenzija. Prikazuju regularne austrijske pješačke i konjaničke postrojbe iz razdoblja nakon rata za austrijsko nasljeđe (1740.-1748.). Tapete je vjerojatno naručio Josip Kazimir Drašković, koji je bio zapovjednik jedne od prikazanih postrojbi. Posebno je zanimljiv mali orkestar, prvi likovni prikaz vojne glazbe u Hrvatskoj. Premda je likovna kvaliteta prikaza osrednja, bitno je naglasiti da su likovi vojnika, njihova oprema i njihov položaj unutar jedinica naslikani vrlo detaljno i precizno. I ove su tapete također restaurirali djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda.
Pozornost zaslužuju i bogato ornamentirane kaljeve peći. Na njihovim pećnjacima nalazimo brojne životinjske i vegetabilne uzorke, stilizirane cvjetne ornamente i geometrijske motive. Dvije su također ukrašene štitovima s grbovima obitelji Drašković i Latour koji vremenski određuju izradu peći. To je polovica 19. stoljeća kada Juraj VI. Drašković i njegova supruga Sophie Baillet Latour obnavljaju dvorac. Peć koja je smještena u glazbenom salonu najstarija je u dvorcu i potječe iz 18. stoljeća, a izrađena je u duhu rokokoa. Zanimljivo je da je bijela kaljeva peć iz spavaonice skoro u potpunosti vjerna kopija peći iz burga Füssen na Lechu iz 1514. godine. Važno je spomenuti da ni jedna od peći nema vrata prema prostoriji u kojoj se nalazi, nego su se ložile iz hodnika ili preko balkona.
Nekoliko peći nalazi se u stalnom postavu (prizemlje i 1. kat), a svaka je svojom veličinom i dizajnom prilagođena prostoriji u kojoj je smještena. Četiri neodgovarajuće recentne peći koje su bile smještene na 2. katu prilikom uređenja stalnog postava rastavljene su i pohranjene u muzejsku čuvaonicu. Riječ je o pećima koje su sastavljene od lončastih kaljeva sa završetkom u obliku profiliranog vijenca. Spomenute peći odudaraju i više odgovaraju nekom seoskom ambijentu, a ne stilskim ambijentima u kojima su bile smještene. U središnjem dijelu dvorske kuhinje očuvan je pak veliki štednjak iz 1917. godine. Ta je velika bijela kaljeva peć u potpunosti obnovljena sa svim detaljima, odnosno metalnim i lijevano željeznim pripadajućim predmetima.
U zbirci brojem svakako dominiraju različiti primjerci rasvjetnih tijela: svijećnjaci, uljanice, petrolejske svjetiljke i lusteri. Brojni su primjerci mjedenih svijećnjaka nepoznate provenijencije, kao i keramički svijećnjaci Tvornice porculana Loket (Elbogen) i Tvornice L. Schutz. U zbirci se nalazi nekoliko primjeraka petrolejskih svjetiljki ugledne bečke tvornice R. Ditmar s kraja 19. i prve polovice 20. stoljeća, kao i petrolejske svjetiljke tvornice Jakob Hirschhorn iz Berlina. U dvorcu je sačuvano samo osam stilskih visećih svjetiljki datiranih u 17., 18. i 19. stoljeća. Za ostale prostorije rasvjeta je riješena nabavom antiknih lustera, budući da su oni osobito važan interijerski detalj u stvaranju odgovarajućeg stilskog ambijentalnog ugođaja. Sve su navedene viseće svjetiljke elektrificirane.
Posebna skupina predmeta u zbirci su kućni satovi te kućišta satova. Izradom su vezani uz srednju Europu. Tako jedan od dva sačuvana mjedena stolna sata s potpornjem iz prve polovice 18. st. na brojčaniku nosi signaturu majstora Johanna Michaela Weltza iz Eisenstata. Klasicistički stolni sat izrađen u zadnjoj četvrtini 18. stoljeća lijep je primjer tzv. tabernakl sata. Njegov se složeni mehanizam nalazi u zatvorenom ostakljenom kućištu, a ukrašen je pločicama od mjedi te emajliranom pločicom s prikazom žene koja hrani ptice. Izradio ga je do sada neutvrđeni majstor čiji su inicijali L. K. urezani u kućište sata. Neobičan je sat s dvostrukim brojčanikom, rad varaždinskog urara Josefa Bechela, nastao u 19. stoljeću. Tako se jedan brojčanik sata nalazi u zidu dvorišta, a drugi u hodniku prvog kata dvorca.
Jedan segment zbirke čine te se kao mala cjelina izdvajaju arheološki predmeti iz ostavštine obitelji Drašković. Riječ je o poliranim sjekirama i čekićima iz mlađeg kamenog doba (6000.-3500. g.pr.Kr.), te glinenim posudicama iz kasnog brončanog razdoblja (1100.-850. g.pr.Kr.).
Najveći dio zbirke čine predmeti profane namjene. Manju cjelinu čine razni predmeti sakralnog karaktera: kaleži, zvona, pokaznica, kandila, škropilo, posuda za tamjan, sakralne skulpture. Riječ je o primjercima redom vezanim uz rimokatoličku vjeru i obrede. Dio te građe izložen je u sobi za molitvu u kojoj je rekonstruirana dvorska obiteljska kapela. Tako je na mjestu oltara koji nije sačuvan prezentirana pozlaćena pokaznica ukrašena dragim kamenjem, te dva kaleža iz 18. stoljeća, dok na stropu vise dva kandila iz istog stoljeća. Jedinstveni primjerak sakralnog predmeta je stalak kvadratičnog presjeka ukrašen slikarijama i natpisima, te godinama 1614. i 1698. Na stalku se nalazi ikonografski prikaz četvorice evanđelista sa četiri krilata bića (tetramorf): krilati čovjek simbolizira Mateja, krilati lav Marka, krilati bik Luku i orao Ivana. Pretpostavlja se da se nekoć nalazio u kapelici Sv. Križa koja je smještena u trakošćanskom perivoju. U spomenutoj kapeli nalazi se oltar kasnoklasicističkih obilježja iznad kojeg je kvalitetno oblikovano raspelo, datirani su u tridesete godine 19. st. U toj građevini je i ograda pjevališta s oslikanim kasnobaroknim ukladama, sedam drvenih ploča s prikazima svetaca. U muzejskoj čuvaonici pohranjeno još 5 takvih ploča.
Zbirku varia čine razni predmeti povijesne, umjetničke, kulturne i obrtne vrijednosti koji oslikavaju nekadašnji svakodnevni život plemićkog staleža. Predmeti svjedoče o prilikama te ilustriraju i prezentiraju kvalitetu društvenog života prošlih vremena, osobito 19. stoljeća. Riječ je o predmetima koji su danas izvorni dio ambijenta, kao što su to bili i nekad. Njihova velika važnost leži u činjenici da danas predstavljaju i čuvaju autentično svjedočanstvo jednog vremena.